Zakon o zaštiti životinja (NN 102/2017) propisuje da je zabranjeno „držati u zatočeništvu medvjede (svi Ursidae), osim u zoološkim vrtovima i skloništima”. Predlažemo da se navedena zabrana dopuni i da glasi:

„Zabranjeno je: držati u zatočeništvu pripadnike reda zvijeri – medvjede (svi Ursidae), vukove (Canis lupus), risove (Lynx lynx), kao i velike mačke (svi Pantherinae) – lavove (Panthera leo), tigrove (Panthera tigris), leoparde (Panthera pardus) i jaguare (Panthera onca) te njihove podvrste i križance, osim u zoološkim vrtovima i skloništima.”

Zašto zvijeri i velike mačke ne bi trebalo držati kao kućne ljubimce?

Nažalost, osim medvjeda, u Hrvatskoj postoje i druge divlje životinje neprikladne za držanje u zatočeništvu, ponajviše tigrovi, koje privatni posjednici drže u svojem vlasništvu radi privlačenja pozornosti i profitiranja njihovim iskorištavanjem u svrhu zabave.

Često se životinje hvataju iz njihovih izvornih staništa i prevoze u razne zemlje kako bi se prodale kao kućni ljubimci ili su višak životinja iz zooloških vrtova ili njihovo potomstvo. Zainteresirane kupce životinjama opskrbljuju već postojeći posjednici takvih životinja koji ih drže u zatočeništvu i radi rasploda i zarade na ilegalnoj trgovini.

Divlje životinje kao što su lavovi, tigrovi, vukovi, medvjedi, gmazovi i neljudski primati po svojoj su prirodi divlje i potencijalno opasne životinje te se kao takve ne prilagođavaju dobro na okoliš u zatočeništvu. Tigrovi i ostale velike mačke su veliki, snažni grabežljivci, koji trebaju veliku ograđenu površinu za kretanje, uz pridržavanje skupih sigurnosnih standarda. Traže i posebnu njegu, smještaj, prehranu i održavanje, što sve prosječna osoba ne može zadovoljiti.

Njihovo držanje u zatočeništvu je psihičko zlostavljanje. Životinje pokazuju vidljive znakove zoopsihoza, abnormalnog i samodestruktivnog ponašanja koje nastaje kao posljedica doživotnog držanja u njima skučenim umjetnim prostorima, bez mogućnosti za mentalnu stimulaciju ili tjelesne aktivnosti. Pate od dosade, depresije i psihoza, što se vidi po tome što koračaju naprijed-nazad, kimaju glavom, njišu se, ponavljaju korake, nepomično sjede ii grizu sami sebe. Iako je većina egzotičnih životinja teritorijalna i zahtijeva grupne interakcije, egzotični ljubimac obično je izoliran i većinu svojega dana provodi u malom ograđenom prostoru bez mogućnosti slobodnog lutanja i izražavanja prirodnog ponašanja. Događa se i da ih vežu lancima, tuku kako bi se „pokorili”, uklanjaju im zube, kandže ili ih sakate na neki drugi način. Ove životinje su tempirane bombe koje čekaju da eksplodiraju.

Osim što pate, iznimno je velik rizik od njihova napada. One mogu biti opasne zbog svoje veličine, snage zagriza i predatorske ili agresivne prirode te mogu grebanjem ili ugrizom ozbiljno ozlijediti ili čak ubiti ljude, osobito djecu, i druge životinje, osobito ako pobjegnu iz svojih nastambi i slobodno lutaju među ljudima. Napadi se mogu dogoditi i kada se velike mačke koriste za poziranje u reklamne i slične svrhe ili za fotografiranje s posjetiteljima.

Ako i kada pojedinac shvati da se više ne može brinuti o takvoj divljoj životinji, obično se obraća zoološkim vrtovima i drugim ustanovama kako bi se oslobodio odgovornosti. No u Hrvatskoj ne postoje utočišta za divlje predatore i velike mačke koja bi mogla prihvatiti neželjene životinje, a zoološki vrtovi i sami usmrćuju svoj višak neželjenih životinja.

Stručnjaci za divlje životinje ističu neprihvatljivost držanja tigrova i sličnih divljih životinja u posjedu fizičkih osoba, što u Hrvatskoj nije ni zakonski regulirano.

Američko Ministarstvo poljoprivrede navodi da su velike divlje i egzotične mačke kao što su lavovi, tigrovi, pume i leopardi opasne životinje te da ih zbog potencijala da ubiju ili teško ozlijede ljude i druge životinje, neobučena osoba ne bi smjela držati kao kućne ljubimce. Američka udruga veterinarske medicine (AVMA) navodi da se „oštro protivi držanju divljih vrsta zvijeri kao kućnih ljubimaca i smatra da bi svaki komercijalni promet tih životinja u tu svrhu trebao biti zabranjen.”

Zakonska zabrana privatnog posjedovanja divljih životinja

Privatno vlasništvo nad egzotičnim kućnim ljubimcima još uvijek je legalno u brojnim zemljama EU-a. Istraživanja potvrđuju da je trgovina loše regulirana i nadzirana i da mnoge životinje trpe zlostavljanje u strašnim uvjetima.  

U SAD-u je 2007. godine stupio na snagu Zakon o zaštiti divljih životinja u zatočeništvu (CWSA) kojim se zabranjuju uvoz, izvoz, kupnja, prodaja, transport, primanje ili stjecanje određenih živih velikih mačaka preko granica saveznih država ili granice SAD-a. 20-ak saveznih država zabranjuje privatno posjedovanje velikih mačaka, a brojne druge imaju djelomičnu zabranu posjedovanja ili im je potrebna dozvola.

2017. godine Ujedinjeni Arapski Emirati zabranili su trgovinu i privatno vlasništvo nad „svim vrstama divljih i pripitomljenih, ali opasnih životinja”.

2018. godine Rusija je zabranila privatno posjedovanje divljih životinja i kontakt s divljim životinjama.

2018. međunarodna organizacija FOUR PAWS pozvala je Europsku komisiju da zabrani trgovinu tigrovima uzgojenima u zatočeništvu. Prema njezinu istraživanju, 91 % ispitanika iz Austrije, Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva, Češke, Francuske, Španjolske i Nizozemske zalaže se za zabranu trgovine uzgojenim tigrovima.  

2021. godine Slovačka je donijela zakon o zabrani privatnog držanja velikih mačaka.

Zbog porasta trgovine u EU-u, Hrvatska treba brzo djelovati kako bi spriječila porast problema i velike financijske troškove povezane s njihovim rješavanjem, uz stalnu svijest o tome da Hrvatska nema utočišta ni za domaće životinje, a kamoli za divlje mačke i zvijeri. Zato je nužno takvo držanje zabraniti izmjenama Zakona o zaštiti životinja.