Psi na lancu iznimno pate. Lanac ih sputava u kretanju i prisiljava da život provedu u bijednim uvjetima, a zbog kratkoće lanca jedu i obavljaju nuždu na istome mjestu. Brojni su slučajevi da im se lanac ureže u vrat kao posljedica godina zanemarivanja. Znaju se i zapetljati u lanac i onda ne mogu doći do hrane, vode i zaklona (ako ga imaju) te se zbog zaplitanja lanca vrlo lako mogu udaviti pokušavajući skočiti preko ograde.

Većina nema čak ni odgovarajuće kućice; često im je jedini zaklon stara zahrđala bačva ili improvizirana nastamba kojoj prijeti urušavanje. Izloženi su svim vremenskim nepogodama pa se ljeti ne mogu skloniti od užarenog sunca i umru od toplotnog udara za vrijeme vrućih dana, dok su zimi izloženi padalinama i smrzavanju na niskim temperaturama.

Psi na lancu uglavnom nisu mikročipirani i lošeg su zdravstvenog stanja koje je posljedica odvratnih uvjeta držanja i izostanka veterinarske skrbi. Najčešće su slabo ili nikako hranjeni. Mnogi cijeli svoj život nijednom nisu skinuti s lanca i nikada nisu posjetili veterinara, i to unatoč tome što su upravo psi na lancu posebno osjetljivi na ugrize insekata i na parazite. Takvi psi imaju učestalije ortopedske probleme te probleme s kukovima, kralježnicom i mišićima. Potencijalno su opasni i zato što nisu cijepljeni protiv zaraznih bolesti i bjesnoće.

Njihove emocionalne i društvene potrebe potpuno se negiraju i ignoriraju. Onemogućena im je prirodna potreba za kretanjem, igrom i trčanjem. Inače prijateljski nastrojen i dobroćudan pas zbog stalne vezanosti postaje neurotičan, nesretan, tjeskoban i često agresivan. Takvi traumatizirani nesocijalizirani psi češće grizu. Njihov životni prostor ograničen je na tek nekoliko četvornih metara, što povećava njihovu teritorijalnost, a tijekom sukoba nemaju mogućnost bijega ni povlačenja. Zavezani psi ne mogu se obraniti od napada drugih pasa i divljih životinja, kao ni od udaraca i zlostavljanja ljudi. Zato se događa da ih ustrijele, izbodu, otruju ili zatuku okrutni prolaznici, lovci ili susjedi koje živcira njihov lavež.

Osim toga, kuje zavezane na lancu ne mogu pobjeći pa rađaju ponekad i više puta godišnje. Njihovi skrbnici neželjene štence ili ubiju na najbrutalnije načine (utapaju ih, guše u zatvorenim plastičnim vrećicama, žive zakapaju, premlaćuju palicom ili sjekirom, upucaju iz puške…) ili ih napuste i ostave u šumi ili na nekom sličnom mjestu.

Zakon o zaštiti životinja propisuje: „Zabranjeno je držati pse stalno vezane ili ih držati u prostorima za odvojeno držanje pasa bez omogućavanja slobodnog kretanja izvan tog prostora.” Ova nejasna i neprovediva odredba omogućava stalno višegodišnje, pa i doživotno držanje pasa na lancu. Stoga Ministarstvo poljoprivrede treba zakonski propisati potpunu zabranu držanja pasa na lancu, što podržavaju i stručnjaci i građani.

Javnost je kroz potpisivanje peticija za zabranu držanja pasa na lancu od 2006. godine do danas, stalnu edukaciju, kampanju „Život na lancu nije život” i druge javne akcije visoko senzibilizirana za ovaj problem. 2021. godine Sklonište Prijatelji Čakovec, Udruga Pobjede i Prijatelji životinja te više od 50 članica Mreže za zaštitu životinja pokrenuli su inicijativu za potpunu zabranu držanja pasa na lancu kroz kampanju „Za Hrvatsku bez pasa na lancu”. Kampanju su podržale mnoge lokalne i regionalne zajednice, Hrvatska veterinarska komora i Odjel veterinara male prakse Hrvatske te mnoge privatne veterinarske prakse, Hrvatska gorska služba spašavanja, Hrvatska vatrogasna zajednica i druge institucije, kao i poznate osobe. Peticiju za zabranu držanja pasa na lancu dosad je potpisalo gotovo 70 000 građana, dok su ankete potvrdile da više od 80 posto građana podržava zabranu držanja na lancu!

U SAD-u držanje pasa na lancu zabranili su mnogi gradovi i neke savezne države. Većina zemalja EU-a držanje pasa na lancu smatra okrutnim te ide u smjeru zakonske zabrane takvog odnosa prema psima. Držanje pasa vezanih na lancu zabranjeno je u Austriji, Švedskoj, u nekim talijanskim pokrajinama (Kampanija, Marke, Umbrija), Malti, Slovačkoj…

Turisti se zgražaju zbog takva držanja pasa i doživljavaju Hrvatsku kao zaostalu zemlju, što je sramotno za državu koja je članica EU-a. Psi su članovi obitelji, a ne ukrasi za dvorište ili alarmni sustavi. Zbog nejasnoće u trenutačnoj zakonskoj odredbi, kao i potrebe da se zakonske odredbe usuglase s etičkim standardima držanja pasa u 21. stoljeću, predlaže se izmjena odredbe Zakona o zaštiti životinja tako da se briše riječ „stalno” i da odredba glasi: „Zabranjeno je držati pse vezane ili ih držati u prostorima za odvojeno držanje pasa bez omogućavanja slobodnog kretanja izvan tog prostora.”