Pri donošenju Zakona o zaštiti životinja 2017. godine, u radnu verziju Zakona uvršteno je propisivanje tzv. Pozitivne liste – popisa vrsta koje se mogu držati kao kućni ljubimci, no odredba je na kraju odbačena. Hrvatska zato i dalje nema nikakvu zakonsku regulativu trgovine egzotičnim životinjama kao kućnim ljubimcima.

Nezakonito trgovanje divljim i egzotičnim životinjama u iznimno je velikom porastu. Radi se o poslovanju s prometom od oko 12 milijarda eura godišnje, dok golemi dodatni troškovi proizlaze iz borbe protiv ilegalne trgovine i liječenja bolesti koje uzrokuju divlje životinje, klanja tisuća domaćih životinja kako bi se spriječilo širenje bolesti te hvatanja i iskorjenjivanja invazivnih vrsta koje nastaju kada ljudi egzotičnog ljubimca koji im dosadi puste u prirodu.

Životinje intenzivno pate u uzgoju, trgovini, prijevozu i, na kraju, u zatočeništvu. Za mnoge vrste život u zatočeništvu je tragičan zato što imaju složene potrebe i izrazito je teško ili čak nemoguće osigurati njihovu dobrobit i dugogodišnju specijaliziranu skrb, prehranu i smještaj.

Potrošači ih kupuju kada su male i slatke, no uobičajeno pate od neadekvatne prehrane, ozljeda od pogrešne upotrebe umjetnog grijanja/svjetla, problema s ponašanjem i neprimjerene medicinske skrbi. Vodozemci i gmazovi trebaju složene životne uvjete i određenu temperaturu i vlagu. Neke vrste pak zahtijevaju mnogo kretanja. Određene vrste mogu predstavljati sigurnosni rizik za ljude zbog svoje predatorske, agresivne ili otrovne prirode. Vrste kao što su zmije otrovnice, pitoni, krokodili, velike mačke i primati mogu ozlijediti ljude, osobito djecu, otrovom, ugrizom ili grebanjem. Neke životinje dugo žive – npr. iguane 20 godina, zmije 30 godina, a kornjače i papige čak i 50 godina. To može dovesti do ozbiljnih problema u mogućnosti držanja tih životinja pa one, kada narastu velike i žive dugo, ili same pobjegnu ili ih nerijetko ljudi odbace u prirodu gdje ne mogu preživjeti, već najčešće umiru od gladi, cestovnog prometa ili ih usmrte druge životinje. No neke vrste uspiju preživjeti, postanu invazivne te imaju razoran utjecaj na biološku bioraznolikost: šire bolesti, narušavaju staništa, izazivaju križanje vrsta ili se nadmeću s autohtonim vrstama oko hrane prijeteći im time izumiranjem. Trgovina egzotičnim kućnim ljubimcima i na globalnoj razini i unutar EU-a uzrokuje pad populacije divljih životinja u prosjeku za 62 % u područjima gdje se trguje vrstama. Bernska konvencija i Konvencija o biološkoj raznolikosti (CBD) identificirali su trgovinu egzotičnim kućnim ljubimcima kao jedan od glavnih putova za unošenje invazivnih stranih vrsta u EU. Također, postoji golem rizik od prijenosa bolesti na domaće divlje životinje. Naime, divlje životinje prenose oko 72 % zoonoza. Nizozemska organizacija Animal Advocacy and Protection (AAP) 2021. godine objavila je da je otprilike jedan od sedam egzotičnih kućnih ljubimaca koje je AAP spasio u posljednjih pet godina nosio barem jedan potencijalno opasan zoonotski patogen. To potvrđuje da trenutačni regulatorni okvir EU-a nije dovoljno opremljen za sprečavanje, otkrivanje i reagiranje na rizike od zoonotskih bolesti koje predstavlja trgovina egzotičnim kućnim ljubimcima. Pozitivnom listom postiže se učinkovita prevencija širenja virusa i zoonoza sa životinja na ljude, i onih koje su otrgnute iz prirode i onih koje su iz uzgoja.

Pozitivne liste kućnih ljubimaca već su na snazi u Belgiji, Nizozemskoj, Luksemburgu, Norveškoj, Malti, Litvi i Cipru, dok mnoge druge države EU-a, poput npr. Francuske, Švedske, Finske, Estonije i Slovenije, razmatraju njezino uvođenje. Italija je čak donijela odluku da potpuno zabrani uvoz i trgovinu divljim i egzotičnim životinjama.

Postoje značajni zdravstveni rizici za građane EU-a koje predstavlja neregulirana trgovina egzotičnim kućnim ljubimcima, budući da je rastući trend njihova držanja značajno povećao vjerojatnost širenja sličnih praksi u EU-u, pa tako i u Hrvatskoj. I u Hrvatskoj su oglasnici puni egzotičnih i divljih životinja, pojedinci drže po kućama tigrove i pitone, sve te životinje došle su nekako preko granice ili su uzgojene u Hrvatskoj, a nemamo Pozitivnu listu ni ikakvu drugu regulaciju koje životinjske vrste mogu biti kućni ljubimci. Puštene crvenouhe kornjače u jezerima zagrebačkog parka Maksimir ugrožavaju izvorno nastanjene barske kornjače kojima prijeti izumiranje, no crvenouhe kornjače i dalje se uzgajaju i prodaju putem oglasnika, dok Hrvatska traži rješenja i troši sredstva za njihovo uklanjanje iz prirode. Nemoguće je da nadležne inspekcije nadgledaju čime se sve trguje, s obzirom na to da je Hrvatska tranzitna zemlja s velikim postotkom krijumčarenja različitih životinjskih vrsta koje su neprimjerene za držanje kao kućni ljubimci. Hrvatska nema ni utočišta za takve životinjske vrste ni veterinare specijalizirane za specifične egzotične vrste u situaciji kada će doći do njihove ekspanzije. Propisi Ministarstva zaštite okoliša i prirode ne mogu riješiti problem jer su njihovi popisi vezani uz zaštitu prirode, a ne uzimaju u obzir dobrobit životinja u zatočeništvu, prikladnost njihova držanja za ljubimce i potrebu njihova zbrinjavanja u slučaju napuštanja. Životinje pate i prerano umiru zbog nedostatka odgovarajućeg zakonodavstva o egzotičnim kućnim ljubimcima i to je etički problem koji treba uzeti u obzir.

Pozitivna lista, koja bi dopustila držanje samo nekih vrsta, omogućava bolju kontrolu trgovine životinjama te veću zaštitu ljudi i okoliša. Temelji se na znanstvenim istraživanjima, omogućava državama kontrolu trgovine životinjama i preventivna je.

Pozitivna lista je tek minimalna i nužna regulacija, a ne radikalna promjena u zakonodavstvu, no mogla bi iznimno pomoći da se spriječe posljedice nepravilnog držanja životinja i financijski troškovi za njihovo zbrinjavanje. Popis stranih životinjskih vrsta koje bi se mogle držati kao ljubimci prilagodio bi se situaciji u Hrvatskoj, na temelju stručnih znanstvenih mišljenja. Pozitivna lista nadopunjavala bi se i mijenjala sukladno novim znanstvenim spoznajama. Stoga je za Hrvatsku nužno izmjenama Zakona o zaštiti životinja omogućiti uvođenje tzv. Pozitivne liste životinja koje se mogu držati kao kućni ljubimci.